Šapućem ti noćas
upamti na uho
zrači prvi zračak
prolječnoga bdijenja...
Pričamo o svemu
u to dobo gluho
kao muž i žena
dok priroda spaja
čudna pupoljenja...
Samo ovog dana
ove noći sjetne
otkrijemo ljubav
tugu... tajne
i šuteći strah nas
da nas ne premetne
i ne pretvore u dvije
zvijezde sjajne...
A proljeće vjeruj
zna da bude tako
skriveno...
U nama sjećanja
ume da oživi
pa ko rijeka nagla
da naraste jako
da nam se u srcu
probude izlivi...
I ne strahuj...
Eto i vrijeme nama je naklonjeno
Nek osjetim damar
ispod tvog kaputa...
Dvije na nebu zvijezde
neka sjaje vječno
kada nas dočekaju
umorene s puta...
Spavaj... i ne pričaj ništa
o toj želji pritom...
Samo u snu otkri
lice svoje smiješkom...
Vjerij biću uvijek
nježan...
pažljiv...
pitom...
I u trenu lakom
i u času teškom...
Spavaj... Sanjaj proljećni
Anđele sa smiješkom...
