This website is using cookies

We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue without changing your settings, we'll assume that you are happy to receive all cookies on this website. 

Sebestyén Péter: A dalnok egy királyra emlékezik

Portre of Sebestyén Péter

A dalnok egy királyra emlékezik (Hungarian)

      „Abban a délidőben jött, ahogy azt a Jóslat mondta; nem vetett árnyékot semmi és senki, csak Ő. Látás se hitte, se a Föld, hogy száznyolc irányba nyújtózik a sötét hiány. Tudtuk: a pipacsmezők vérén gázolt át; nem volt bátorságunk ránézni sem, csak akkor, mikor a fejét fölemelte.
     Három lovas kísérte. Kezükben vesszőnyalábba ékelt bárd, mint a Sasok Fiainál. Fölismertük: vérszín-köpenyében Ő volt az; a tekercsek-ígérte Karmazsin Király. Az Egy Jóslat megmondta rég: megáll majd a Nap az égen; nem tud este lenni. Ő akkor intett és
hallgatott; és eljött az éj.
     Dolgok voltak nála; titokzatos és ragyogó dolgok, amiket nem készíthetett emberi kéz. Azt mondta: e dolgok neve nem más, mint Könyv. Azt is mondta, e dolgokban kezdődött a világ maga; isteni sugalmat rejtegetnek, s általuk készül mind a létező. Bár e dolgok jelei hasonlítottak a Tekercsek s a Jóslat szentségéhez, a létezőknek még soha nem fájt semmi ennyire – e tisztátalanságokhoz ember nem érhet; hozzájuk nem lehet köze. A fényes napvilág is látta e gyalázatot; mégsem omlott pusztulásba. Lehet: ellene – talán - a Magas Isten sem tudta volna, mit cselekedjen.
     Mert igaz: mindenek felett óhajtotta és kívánta az igazságot; uralma ezért volt oly rövid, véres és teljesen igazságtalan. Végül el akartuk pusztítani Őt; ám mielőtt megtehettük volna, ránktörtek a fekete kentaurok a Három Hold éjjelén; a Király pedig eltűnt. Senki sem látta; senki nem értett semmit. A Jóslat ígérte ugyan: uralkodója lesz Ő a Földnek – de egyebet nem. Talán tudta hogy végeznénk vele, ezért elment. Hisszük, hogy halott. Ha élne, megmételyezné a világot. A Jóslat Tekercsét elrejtettük. Azokat el akartuk égetni; ám semmilyen tűz nem fogott rajtuk. Ott vannak most a kirabolt palotában; nem volt olyan ember vagy más teremtmény, aki akár egyetlen pillantást mert volna vetni rájuk.”
     Ennyit mondott a foglyulejtett, öreg dalnok a nagy csata után. Az, aki győzött, így szólt: „Nem halt meg. Még tartozik neki az Idő. Hogy céljait nem értettétek, elhiszem. Másfelé igyekszik a Teremtés, mint a Király, aki a barátom. Te, öregember, velem maradsz. Azért a Tekercseket és a Könyveket magamhoz veszem; elvégre én leltem rájuk s majd általam fejeztetnek be” - szólt a dánok Nagyura, Vinland és Messzi-Thule királya, a Fekete Hamlet.

 


Uploaded byFehér Illés
Source of the quotationhttp://feherilles.blogspot.com

Prisećanje trubadura na jednog kralja (Serbian)

„Prema kazivanju Proricanja u to podne je stigao; sem Njega senku niko i ništa nije bacio. Niti oči, niti Zemlja nisu verovali da mračan manjak u stoosam pravaca se proteže. Znali smo, preko krvi livade od bulki je gazio; tek tad smo skupili hrabrost da ga pogledamo, kad je glavu digao.
     Tri jahača su ga pratili. Kao kod Sinova Orlova u rukama su u snop zbijenu bradvu držali. Prepoznali smo ga: u mantilu boje krvi bio je On; od smotka obećani Kralj Karmažin. Jedino Proricanje odavno je najavio: stat će Sunce na nebu; izostat će sumrak. Tad je zamahnuo, ušutio; i stigla je noć.
     Predmeti su bili kod njega; sjajni, tajanstveni predmeti koji nisu mogli biti pravljeni od  ljudske ruke. Rekao je: ime tih predmeta ništa drugo no Knjiga. I još je dodao, u tim predmetima je začetak sveta; božanstvene nagoveštaje skrivaju, pomoću njih se stvara sve postojeće. Mada su znaci tih predmeta ličili na svetost Smotaka i Proricanje, živima još ništa nije tako bolelo – te prljavštine čovek ne može taknuti; nema veze s njima. I svetlost dana je video tu sramotu; ipak nije se raspala. Verovatno: protiv nje – možda – ni sam Svevišnji Bog ne bi znao ništa učiniti.
     Jer istina je: iznad svega je želeo, priželjkivao istinu; zato je bila tako kratka, krvavava i nepravedna njegova vladavina. Na koncu hteli smo Ga uništiti, ali pre toga su u noć Tri Meseca nasrnuli na nas crni kentauri; a Kralj je nestao. Niko ništa nije video; niko ništa nije razumeo. Mada je Proricanje obećao: bit će On vladar Zemlje – ali nešto drugo nije. Možda je znao da bi ga dokrajčili, zato je nestao. Verujemo, mrtav je. Ako bi živeo, zarazio bi svet. Smotak Proricanja smo sakrili. Hteli smo spaliti; ali nikakva vatra da ga uništi. Tamo su u opljačkanoj palati; nije se našlo ni jednog čoveka nit nekog drugog stvora, ko bi makar i pogled smeo baciti na njih.”
     Toliko je rekao posle velike bitke zatočenik, matori trubadur. A pobednik je tako govorio: „Nije umro. Vreme mu duguje još. Verujem, ciljevi mu nisu bili shvaćeni. U drugom pravcu smera Stvaranje u odnosu na mog prijatelja, Kralja. A ti, starče, ostat ćeš sa mnom. Naravno, Smotke i Knjige zadržat ću za sebe; naposletku ja sam ih našao i sudba će im o meni ovisiti” – rekao je Moćnik danaca, kralj Vinlanda i Daleke Tule, Crni Hamlet.



Uploaded byFehér Illés
Source of the quotationhttp://feherilles.blogspot.com

minimap