Andrić, Ivo: Alkonyatkor (U sumrak in Hungarian)
U sumrak (Serbian)U sumrak pevaju devojke. Njini su glasovi meki i dahnu svežinom cveća i ljubavi. Njina je pesma blaga, kao kad behar opada. Ona ima nešto od mojih ljubavi: davno, toplo i lepo. Ona podseća na sarajske sumrake, kad jablanovi sjaju u crvenu zlatu, kao vitke ponosne žene. Kao rumene latice zasipaju me glasovi. Pevaju devojke. Pevaju lepo.To liči na pozdrav od starih prijatelja, na spomen onoga što proživih u ljubavi i zanosu. One pevaju, u suton, kao sreća moja da mi rupcem maše. Ali srce je moje tamno jezero, koga ništa ne diže i u kom se niko ne ogleda.
|
Alkonyatkor (Hungarian)Alkonyatkor énekelnek a lányok. Könnyed énekük friss virágillatot, szeretetet áraszt. Hangjuk selymes, mint a tavasszal hulló virágoké. Szerelmeimet idézik: régiek, melegek, csodaszépek. Felelevenítik a szarajevói estéket; büszke, karcsú bakfisokként a jegenyék vörös aranyban tündököltek. Rámhullanak a dal rózsaszín szirmai. Énekelnek a lányok. Szépen énekelnek. Régi cimborák köszöntésére, az átélt szerelmekre, izzó percekre emlékeztetnek. Énekük a naplementébe, talán a felém integető, búcsúzó gyönyör. De szívem sötét tó, melyet semmi sem borzol, melyben senki sem tükröződik.
|