Miljković, Branko: In Vain I Wake Her (Uzalud je budim in English)

Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog između prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu
zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da je kažu
uzalud je budim
ti znaš da voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen

I wake her for the sun that explains itself in plants 
For sky stretched between the fingers 
I wake her for words that burn my throat 
I love her with my ears. 
End of the world should be reached and drops of dew found in grass. 
I wake her for some distant things that look like these here, 
For people who, without forehead or name, go along the street, 
For anonymous words, for squares I wake her, 
For manufactured landscapes of public parks. 
I wake her for this planet of ours which may become a mine 
In bloodshed sky 
For smiles in stones, friends fallen asleep between two battles 
When sky was no longer a big birdcage but 
An airport 
My love full of others is a part of dawn, 
I wake her for the dawn, for love, for myself, for others, 
I wake her, even if it is more in vain than to call a bird 
That landed forever 
She must have said: let him look for me and see that I am gone 
That woman with the hands of a child that I love 
That child fallen asleep with tears still not wiped, which I wake 
In vain in vain in vain 
In vain I wake her 
For she will wake up different and new 
In vain I wake her 
For her mouth will not be able to tell 
In vain I wake her 
You know the water runs through but says nothing 
In vain I wake her 
A lost name should be promised someone's face in sand 
If this is not so
Cut off my arms and turn me into stone