Vasić Donojan, Marija: glossza mária ellen (glosa protiv marije in Hungarian)
|
glosa protiv marije (Serbian)kako rekosmo protiv marije protiv njenih vlasi njenih ruku i njenih usana
marija magna magdalena izašla iz prostora kužnih ćutanjem tresući večnost asocijacija na majku terezu
blagoslov nek padne na razbijeni život i da bi nastala radost tamo gde nema povoda čuvao sam stvari strahotnog rigajućeg zmaja ali navedoh na njega san izgovarajući nad njime korisno ime svoga oca našeg namesnika i carice majke o moju haljinu slave koju sam nekad nosio i moj plašt vezan bez greške izvršitelja dela njegovih isplela je svoje vlasi ćutanjem marija magna magdalena
brzi konji nas nose putem između topola i slika cara nad carevima beše predstavljena svuda ribari su nad rekama posedali za praznik čudna se pesma talasa u nama a glasi ovako: imam cipelice od mišje pice i iste takve rukavice ko sam ja sledbenik što igra nad veličanstvom opasan put je i težak a ja za takvo putovanje mlad već njene ruke se spustiše naniže u istočni egipat ćutanjem izašla iz prostora kužnih
bio sam carev sin i služio njihovom kralju i zaboravio sam na perlu po koju su me poslali roditelji moji česte promene vremena bile su teško podnošljive a njene duge usne dovoljno daleke za poljubac kosmos je buncao đavoljim jezikom o zano sam da će početi da govori i uhom velikim lovio zvuke njene prgave pesme i zaogrnuo se ćutanjem ćutanjem tresući večnost
baš su je prokleli onog dana kada je ismejana maslačkom na zaboravljenim padinama rasporila svoj trbuh i nadzemaljske ruke čekajući oproštaj i raspitujući se za njega a zlatno doba bronzano doba gvozdeno doba doba magije kada su besovi igrali u meni ličio sam sebi na anđela o strašno je pomisliti da će se spominjati ono što sam zaboravio vičem molitvu za svaki slučaj nedeljama i spasi nas od galaktičkog ćutanja ćutanjem asocijacija na majku terezu
|
glossza mária ellen (Hungarian)ahogy mondtuk mária ellen hajfürtjei ellen kezei ellen és ajkai ellen
mária szent magdaléna a gúzsbakötött térből hallgatással tört ki hallgatással rázta meg az öröklétet teréz-anyára emlékeztetett
szenteltessék meg az élet az összeroncsolt és hogy ott is öröm fakadjon ahol nincs rá semmi ok a félelmetes böfögő sárkány holmiját őriztem de álomba bugyoláltam hivatalnokunk apám majd a császárnő édesanyjának nevét suttogva és szólva az egykor hordott hírnevet hozó ruhámról a tökéletesen szőtt palástomról saját fonalát tanaik végrehajtója mária szent magdaléna hallgatással fonta
vágtató lovak hátán haldunk a nyárfák között mindenütt a császárok császára képét hirdetik a halászok a folyópraton ünnepre várva gyülekeznek furcsa dallam hullámzott így hangzott: cipőm is kesztyűm is egérpunciból készült ki vagyok követő aki a hatalmassal játszadozik nehéz és veszélyes ez az út s én oly fiatal utas vagyok kezei már mélyre hatoltak keletegyiptomba a gúzsbakötött térből hallgatással tört ki
a császár fia voltam királyukat szolgáltam és megfeledkeztem a gyöngyről amiért szüleim küldtek a sűrű időváltozások nehezen voltak elviselhtők és hosszú ajakai a csóktól oly távoliak a kozmosz a sátán nyelvén dadogott ó tudtam egyszer beszélni kezd feszülten figyelve fogtam fel szemérmetlen verseinek üzeneteit hallgatásba burkolózott hallgatással rázta meg az öröklétet
épp azon a napon átkozták el mikor kigúnyoltan az elfeledett lankán pitypanggal hasította fel hasát és a földfeletti karok megbocsátásra vártak utána érdeklődtek a bronzkor a vaskor a varázskor aranykorában amikor düh táncolt bennem önmagamat angyalhoz hasonlítottam elkeserítő a gondolat azt fogják emlegetni amit elfeledtem mindenesetre vasárnaponként hangosan fohászkodom ments meg minket a galaktikus hallgatástól hallgatással teréz anyára emlékeztetett
|