This website is using cookies

We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue without changing your settings, we'll assume that you are happy to receive all cookies on this website. 

Vasić Donojan, Marija: glossza mária ellen (glosa protiv marije in Hungarian)

Portre of Vasić Donojan, Marija
Portre of Fehér Illés

Back to the translator

glosa protiv marije (Serbian)

kako rekosmo protiv marije protiv

njenih vlasi njenih ruku i njenih usana

 

            marija magna magdalena

            izašla iz prostora kužnih

            ćutanjem tresući večnost

            asocijacija na majku terezu

 

blagoslov nek padne na razbijeni život

i da bi nastala

radost tamo gde nema povoda

čuvao sam stvari strahotnog rigajućeg zmaja

ali navedoh na njega san izgovarajući nad njime

korisno ime svoga oca našeg namesnika i carice majke

o moju haljinu slave koju sam nekad nosio i moj plašt

vezan bez greške izvršitelja dela njegovih

isplela je svoje vlasi

ćutanjem  marija magna magdalena

 

brzi konji nas nose putem između topola

i slika cara nad carevima beše predstavljena svuda

ribari su nad rekama posedali za praznik

čudna se pesma talasa u nama

a glasi ovako: imam cipelice od mišje pice

            i iste takve rukavice

ko sam ja sledbenik što igra nad veličanstvom

opasan put je i težak a ja za takvo putovanje mlad

već njene ruke se spustiše naniže u

istočni egipat

ćutanjem izašla iz prostora kužnih

 

bio sam carev sin i služio njihovom kralju

i zaboravio sam na perlu po koju su me poslali

roditelji moji

česte promene vremena bile su teško podnošljive

a njene duge usne dovoljno daleke za poljubac

kosmos je buncao đavoljim jezikom

o zano sam da će početi da govori i uhom

velikim lovio zvuke njene prgave pesme

i zaogrnuo se

ćutanjem  ćutanjem tresući večnost

 

baš su je prokleli onog dana kada je

ismejana maslačkom na zaboravljenim padinama

rasporila svoj trbuh i nadzemaljske ruke

čekajući oproštaj i raspitujući se za njega

a zlatno doba bronzano doba gvozdeno doba

            doba magije

kada su besovi igrali u meni ličio sam sebi na

anđela

o strašno je pomisliti da će se spominjati ono

            što sam zaboravio

vičem molitvu za svaki slučaj nedeljama

i spasi nas od galaktičkog ćutanja

ćutanjem  asocijacija na majku terezu



Uploaded byFehér Illés
PublisherKnjiževna omladina Srbije Beograd
Source of the quotationNevine godine
Bookpage (from–to)13. strana
Publication date

glossza mária ellen (Hungarian)

ahogy mondtuk mária ellen hajfürtjei

ellen kezei ellen és ajkai ellen

 

            mária szent magdaléna

            a gúzsbakötött térből hallgatással tört ki

            hallgatással rázta meg az öröklétet

            teréz-anyára emlékeztetett

 

szenteltessék meg az élet az összeroncsolt

és hogy ott is öröm fakadjon

ahol nincs rá semmi ok

a félelmetes böfögő sárkány holmiját őriztem

de álomba bugyoláltam hivatalnokunk apám

majd a császárnő édesanyjának nevét suttogva

és szólva az egykor hordott hírnevet hozó  ruhámról

a tökéletesen szőtt palástomról saját fonalát

tanaik végrehajtója

mária szent magdaléna hallgatással fonta

 

vágtató lovak hátán haldunk a nyárfák között

mindenütt a császárok császára képét hirdetik

a halászok a folyópraton ünnepre várva gyülekeznek

furcsa dallam hullámzott

így hangzott: cipőm is kesztyűm is

            egérpunciból készült

ki vagyok követő aki a hatalmassal játszadozik

nehéz és veszélyes ez az út s én oly fiatal utas vagyok

kezei már mélyre hatoltak

keletegyiptomba

a gúzsbakötött térből hallgatással tört ki

 

a császár fia voltam királyukat szolgáltam

és megfeledkeztem a gyöngyről amiért szüleim

küldtek

a sűrű időváltozások nehezen voltak elviselhtők

és hosszú ajakai a csóktól oly távoliak

a kozmosz a sátán nyelvén dadogott

ó tudtam egyszer beszélni kezd feszülten

figyelve fogtam fel szemérmetlen verseinek üzeneteit

hallgatásba

burkolózott hallgatással rázta meg az öröklétet

 

épp azon a napon átkozták el mikor

kigúnyoltan az elfeledett lankán pitypanggal

hasította fel hasát és a földfeletti karok

megbocsátásra vártak utána érdeklődtek

a bronzkor a vaskor a varázskor

            aranykorában

amikor düh táncolt bennem önmagamat angyalhoz

hasonlítottam

elkeserítő a gondolat azt fogják emlegetni

            amit elfeledtem

mindenesetre vasárnaponként hangosan fohászkodom

ments meg minket a galaktikus hallgatástól

hallgatással teréz anyára emlékeztetett



Uploaded byFehér Illés
Source of the quotationhttp://feherilles.blogspot.com

minimap