Dučić, Jovan: Morska Vrba
Morska Vrba (Serbian)Sama vrba stoji nad morem na steni, Rasplela je kosu zelenu i dugu; Nalici na nimfu koju su prokleli Da postane drvo i da sumi tugu.
Slusa pesmu gora kada jutro rudi, Agoniju vode u veceri neme; Nepomicno stoji tamo gde sve bludi; Oblaci i vetri, talasi i vreme.
I tu sumi s njima, dajuci polako, Moru koju granu, vetru listak koji; I, k'o srce, sebe kidajuci tako, Tuzno sumi zivot. - Sama vrba stoji...
|