Dučić, Jovan: Suncokreti
Suncokreti (Serbian)U tužnom oku suncokreta, Što nemo prati neba bludnje, Tu su sve žeđi ovog sveta, Sva nespokojstva i sve žudnje.
Šume u strahu svom od mraka: "Bog je pomalo sve što zari; I svetlosti je jedna zraka Mera i cena sviju stvari!...
Sve je što živi na dnu tmine S prokletstvom nemim na svet palo - Sve što ne gleda u visine, I nije jednom zasijalo!..."
S istoka kralji, obučeni U teško zlato, stoje plačni; I žreci sunca, naspram seni Prosjački vape u čas mračni.
Te tužne oči suncokreta U mom su srcu otvorene - Ali su sunca nakraj sveta, I tiho slaze mrak i sene.
Pomreće noćas širom vrti, Dvoredi sjajnih suncokreta, Ali će biti u toj smrti Sva žarka sunca ovog sveta.
|