Danilu Kišu*
Dan je svetog Dimitrija.
Dobre vijesti sa lokalnog ratišta.
Socijalizam ne mitinguje.
Crvena zvijezda gori na nebu.
Novembar je. Lišće komunizma opada.
Raznosi se drumovima.
A ja uvijek na tom putu.
Evo zgodnog kamena, prisjedni
Danilo.
Ruše Berlinski zid.
Pred očima mrtvih i živih svjedoka,
završava Drugi svjetski rat.
Oslijepit će nas prašina ljudskog grijeha.
Majke plaču sisate i otežale,
četrdeseti dan nakon poroda.
Ti si otišao?
Nagovori Sizifa gore u visinama,
neka prestane obavljati svakodnevni posao.
Uzaludno je biti besmrtan među bogovima.
*Danilo Kiš (1935 – 1989) sin mađarskog Jevrejina (Eduard Kohn kasnije Eduard Kiss) i majke Crnogorke (Milica Dragićević) rođen je u Subotici pod imenom Kiss Dániel. 1939. u Novom Sadu, u Uspenskoj crkvi kršten po pravoslavnom obredu u vreme donošenja antijevrejskih zakona u Mađarskoj i prima ime Danilo Kiš. (primedba prevodioca)
